Prvi dan škole
Počela nam je i nova nastavna godina. Najveće oduševljenje je među našim prvašićima koji prvi put sjedaju u školske klupe. Svim učenicima i roditeljima želimo uspješnu novu godinu uz puno zabave, novih prijateljstava i uspomena.
Počela nam je i nova nastavna godina. Najveće oduševljenje je među našim prvašićima koji prvi put sjedaju u školske klupe. Svim učenicima i roditeljima želimo uspješnu novu godinu uz puno zabave, novih prijateljstava i uspomena.
Priprema djeteta za polazak u školu jedan je od ključnih trenutaka u djetetovom razvoju. Ovo je značajna prekretnica, jer ulazak u školu označava početak novog poglavlja u životu, donoseći sa sobom brojne izazove, ali i prilike za rast i učenje. Priprema djeteta za školu ne odnosi se samo na nabavku školskog pribora, već i na emocionalnu, socijalnu i kognitivnu pripremu. Ovaj proces može značajno uticati na djetetov osjećaj sigurnosti i samopouzdanja, te na njegovo kasnije iskustvo u školi. Priprema počinje mnogo prije samog polaska, a roditelji igraju ključnu ulogu u osiguravanju da dijete bude spremno, samopouzdano i uzbuđeno zbog ove nove faze u svom životu. Evo nekoliko savjeta kako to najbolje učiniti:
1. Potičite samostalnost djeteta
Do polaska u školu dijete bi trebalo biti u stanju samostalno zadovoljiti osnovne životne potrebe poput jedenja obroka, obavljanja nužde, odijevanja i obuvanja (vezivanje vezica). Također, važno je da stekne naviku pitati za pojašnjenje kad nešto ne razumije i tražiti pomoć kad ima problem koji ne uspijeva samo riješiti.
2. Razvijajte socijalne vještine djeteta
Privikavati dijete na socijalne interakcije i komunikaciju s drugom djecom i odraslima od velikog je značaja za njegovu prilagodbu školi. U slučaju da je dijete prethodno pohađalo vrtić, dobar dio ovih vještina je vjerojatno već usvojilo, no dodatno će koristiti igranje s vršnjacima u kući ili vani (posebno ako se radi o djeci s kojima će ići u isti razred) i učenje djeteta kako uspostaviti prvi kontakt s drugom osobom (pozdravljanje i upoznavanje) te komunicirati (slušati sugovornika, ne upadati u riječ, postavljati pitanja). Spremnost na dijeljenje (npr. posudba igračaka) i strpljivost u čekanju da dođe na red za nešto uvelike će olakšati sklapanje prijateljstava s drugom djecom.
3. Emocionalna podrška
Razgovarajte o emocijama, pomažite djetetu da prepozna i izrazi svoje emocije. Razgovarajte o strahovima i očekivanjima u vezi sa školom. Redovno hvalite djetetov trud i napredak, kako bi steklo samopouzdanje i osjećaj sigurnosti.
4. Stvorite preduvjete za usvajanje čitanja, pisanja i brojenja
Nije nužno da dijete nauči čitati, pisati ili brojati prije prvog dana škole no svakako je poželjno da ima dobru osnovu za to. Redovito čitanje slikovnica i knjiga kao i zajedničko smišljanje priča omogućava djetetu razvoj vještine slušanja i potiče maštu, a ujedno i obogaćuje njegov rječnik te ga čini zainteresiranijim za ovladavanjem vještine čitanja.
Nizanje perlica, izrezivanje papira škaricama, slaganje kockica, crtanje i bojanje su aktivnosti koje potiču finu motoriku ruke i šake kao i koordinaciju očiju i ruku što je iznimno važno za usvajanje pisanja.
Poželjno je dijete naučiti brojeve do 10 kroz igru npr. tražiti ga da prepozna broj negdje prisutan u njegovom vidokrugu, pjevajući pjesme brojalice i sl.
5. Vježbajte koncentraciju
S obzirom da školski sat traje 45 minuta, a prosječan predškolac može usmjeriti pažnju na istu aktivnost 10 do 15 minuta vježbom je poželjno i moguće to vrijeme produljiti.
Tome će doprinijeti aktivnosti poput: bojanja bojanki, slaganja slagalica (puzzle), precrtavanja predložaka, pronalaženja razlika na sličnim slikama ili skrivenih likova na crtežu, igre memory, pogađanja zagonetki, razvrstavanja objekata po nekim kriterijima (kockica po veličini, kuglica po boji i sl.), dopunjavanja riječi ili dovršavanja rečenica.
Korisno je djetetu dati zadatke poput postavljanja stola ili ga zamoliti da nas na nešto podsjeti u određenom trenutku kao i poticati ga da pažljivo promatra neki događaj pa ga pitati što je uočio/zapamtio. Davanje jednostavnih uputa kako bi dijete nešto samo obavilo također doprinosi jačanju koncentracije.
6. Razgovarajte o školi
Pričajte djetetu o tome što ga sve očekuje u školi. Potičite ga da vas pita sve što ga zanima i odgovorite mu što iskrenije i jednostavnije. Istaknite pozitivne strane, poput novih prijatelja, zanimljivih aktivnosti i učenja novih stvari. Budite entuzijastični čak i ako intimno osjećate zabrinutost i strah kako će se snaći u novim okolnostima.
Svakako posjetite školu prije početka nastave da je dijete vidi iznutra, a ako to nije moguće onda ga barem povedite do školske zgrade (pješke ili automobilom) putem kojim ćete uobičajeno i ići u školu.
Jutarnja rutina za lakšu prilagodbu polaska u školu
Djeca imaju drukčiji pojam o vremenu od odraslih, a nerijetko njihova spontanost i zaigranost ili, pak, pospanost, može dovesti da ujutro imaju drukčije prioritete od vaših što može omesti pravodobno stizanje u školu, ali i podizanje tenzija među ukućanima. Stoga je preporučljivo unaprijed dogovoriti raspored aktivnosti odnosno određena pravila kojih će se svi pridržavati ujutro nakon ustajanja.
Večer prije poželjno je:
– Ukoliko se dijete svaki dan kupa to obaviti prije odlaska na spavanje
– Spremiti školsku torbu (imati na vidljivom mjestu u kući raspored sati po danima) i pripremiti odjeću i obuću za sutra (imajući na umu vremensku prognozu)
– Provjeriti događa li se u školi sutradan nešto posebno što zahtijeva da dijete ponese sa sobom i neku dodatnu opremu ili stvari
– Ukoliko dijete ima običaj nositi u školu nešto za jesti, dogovoriti s djetetom što će to biti za sljedeći dan i sve nekvarljivo (energetske pločice, grickalice, keksi…) staviti u školsku torbu, a voće, sendviče i sl. dodati ujutro prije odlaska iz kuće
– Otići spavati na vrijeme (i svaku večer u približno isto vrijeme) kako bi se dijete odmorilo i naspavalo do jutarnjeg buđenja (ovu je praksu dobro započeti i nekoliko dana ili čak tjedana prije početka škole).
Sve od prethodno navedenoga što vrijedi za djecu, može se primijeniti i na roditelje. Što možete prirediti i napraviti večer prije ne ostavljajte za ujutro.
Ujutro se preporučuje da:
– Djeca samostalno obave sve ono što mogu s obzirom na svoju dob (jutarnja higijena, oblačenje, doručak) dok vi to isto obavljate za sebe
– Dajte im jasne upute što od njih očekujete i pohvalite ih kad surađuju (ako je potrebno, strpljivo više puta ponovite svoje zahtjeve isto jutro ili nekoliko dana zaredom dok im to ne postane rutina)
– Djeca izbjegavaju gledanje televizije i upotrebu računala, laptopa, tableta ili mobitela (Jutro – vrijeme bez ekrana!)
– Potičete dobro raspoloženje i pribjegavate humoru čak i ako niste jutarnji tip kako bi dan svima dobro započeo.
Izvor: https://budidobro.com/6-ideja-kako-pripremiti-dijete-za-polazak-u-skolu/
Svjetska zdravstvena organizacija definira mentalno zdravlje kao „stanje dobrobiti u kojem pojedinac ostvaruje svoje potencijale, može se nositi s normalnim životnim stresovima, može raditi produktivno i plodno te je sposoban(na) pridonositi svojoj zajednici“ (Svjetska zdravstvena organizacija, 2004).
Mentalno zdravlje djece je ključni aspekt njihovog ukupnog blagostanja, koji obuhvaća emocionalno, psihološko i socijalno funkcioniranje. Održavanje dobrog mentalnog zdravlja kod djece pomaže im da se suoče s izazovima, grade zdrave odnose i razvijaju pozitivan odnos prema sebi i svijetu oko sebe.
1. Otvorena komunikacija:
2. Pružanje podrške:
3. Učite ih zdravim načinima nošenja sa stresom:
4. Osigurajte rutinu i strukturu:
5. Potaknite tjelesnu aktivnost:
6. Pazite na ravnotežu:
7. Budite uzor:
8. Potražite pomoć kada je potrebno:
Ako primijetite ozbiljne promjene u ponašanju, raspoloženju ili razmišljanju svog djeteta koje traju duže vrijeme, razgovarajte s pedijatrom, školskim psihologom ili stručnjakom za mentalno zdravlje. Rana podrška i intervencija mogu značajno poboljšati ishode i osigurati zdrav psihološki razvoj djeteta.
Postavljanje granica u odgoju ključno je za zdrav razvoj djece. Granice pomažu djeci razumjeti što se od njih očekuje, pružaju im osjećaj sigurnosti i pomažu u razvoju samodiscipline. One nisu samo ograničenja, već smjernice koje djeci pomažu da se razvijaju u odgovorne i samostalne osobe. Postavljanje granica uključuje jasnu komunikaciju, dosljednost, razumijevanje i pozitivne posljedice. Uključivanje djeteta u proces postavljanja pravila i objašnjavanje razloga iza granica pomaže im da ih lakše prihvate i poštuju. Ova struktura ne samo da osigurava pridržavanje pravila, već također gradi povjerenje i poštovanje između roditelja i djeteta.
Djeca se osjećaju sigurnije kada znaju što mogu očekivati i što se očekuje od njih. Granice stvaraju predvidljivo okruženje u kojem se mogu slobodno razvijati.
Granice pomažu djeci da razviju osjećaj odgovornosti i razumiju posljedice svojih postupaka.
Kroz poštivanje granica, djeca uče kako kontrolirati svoje ponašanje i razvijaju unutarnju disciplinu.
Granice uče djecu poštovanju prema drugima i prema pravilima koja postoje u društvu
Jasnoća i dosljednost:
Prilagodljivost:
Razumijevanje i komunikacija:
Pozitivne posljedice:
Prirodne i logične posljedice:
Primjerom pokažite granice:
Evo primjera koji ilustriraju kako učinkovito postaviti granicu u određenoj situaciji:
Dijete od 7 godina odbija ići na spavanje u dogovoreno vrijeme, što rezultira umorom i razdražljivošću sljedeći dan.
Pravila:
“Možeš koristiti tablet jedan sat dnevno nakon što završiš sa svim školskim obavezama. Nakon tog vremena, moramo isključiti uređaje kako bi mogli provesti vrijeme zajedno kao obitelj ili igrati se vani.”
Objašnjenje:
“Važno je da imaš dovoljno vremena za učenje, igru i odmor bez ekrana. Previše vremena provedenog pred ekranom može utjecati na tvoje zdravlje i raspoloženje.”
Provođenje:
Ako dijete pokuša produžiti vrijeme na tabletu, nježno ga podsjetite na pravilo: “Vrijeme za tablet je gotovo. Zajedno smo se dogovorili da koristiš tablet jedan sat dnevno. Sada možemo raditi nešto drugo, kao igrati se ili pročitati knjigu.”
Prirodna posljedica:
Ako dijete ne ispoštuje pravilo i koristi tablet dulje od dogovorenog, možete uvesti prirodnu posljedicu, poput smanjenja vremena za korištenje tableta sljedeći dan.
“Nismo se držali pravila o vremenu za tablet, pa ćemo sutra smanjiti vrijeme na 30 minuta. Možemo se zajedno potruditi da idući put ispoštujemo dogovor.”
Pozitivno ojačanje:
“Ako se dijete drži dogovora, svakako ga pohvalite: “Jako mi se sviđa što si se pridržavao dogovora o vremenu na tabletu. Sad imamo više vremena za zajedničku igru, i to mi puno znači.”
Ovaj pristup pomaže djetetu da razumije važnost postavljene granice, a istovremeno mu omogućuje da razvije odgovornost i samodisciplinu. Dosljednost, komunikacija i primjena prirodnih posljedica ključni su elementi uspješnog postavljanja granica u odgoju.
Odgoj bez tjelesnog kažnjavanja temelji se na pristupu discipliniranju djece koji naglašava pozitivno usmjeravanje, razumijevanje i emocionalnu podršku, a ne kažnjavanje fizičkim metodama. Ovaj pristup potiče zdravi razvoj i pomaže djeci da uče iz svojih grešaka kroz smjernice i prirodne posljedice, umjesto kroz strah ili bol. Istraživanja su pokazala da tjelesno kažnjavanje, osim nanošenja tjelesne boli i izazivanja straha kod djeteta, dugoročno može razviti i puno teže posljedice.
Tjelesno kažnjavanje može privremeno zaustaviti nepoželjno ponašanje, ali ne uči djecu zašto je njihovo ponašanje pogrešno ili kako ga promijeniti. Umjesto da kod djece potiče unutarnju želju i motivaciju za poželjna ponašanja jer je to ispravno, uči ih da je u redu i neprimjereno se ponašati, ali da moraju biti pažljivi da ne budu uhvaćeni.
Djeca uče iz ponašanja odraslih oko sebe. Ako ih se fizički kažnjava, mogu razviti uvjerenje da je nasilje prihvatljiv način rješavanja sukoba. Ukoliko dijete stekne toleranciju na nasilno ponašanje, vrlo vjerojatno će i samo primjenjivati nasilje u svom okruženju.