Disleksija: Vodič za roditelje osnovnoškolaca

Disleksija: Vodič za roditelje osnovnoškolaca

Disleksija je neurološki poremećaj koji otežava prepoznavanje slova, riječi i brojeva te njihovo povezivanje sa zvukovima. Djeca s disleksijom mogu imati poteškoće s čitanjem naglas, sporije prepoznaju riječi i često griješe u pravopisu. Zbog toga, ova djeca mogu postati frustrirana i gubiti motivaciju u školi, no uz odgovarajuću podršku, mogu postići izvrsne rezultate.

RANI “SIGNALI” MOGUĆEG RAZVOJA DISLEKSIJE – PREDŠKOLSKA DJECA

Upitnik za roditelje
  1. Obiteljska anamneza – je li netko u obitelji imao slične teškoće?
  2. Je li bilo većih problema tijekom trudnoće?
  3. Je li bilo većih problema neposredno prije, za vrijeme i neposredno nakon porođaja?
  4. Je li kod djeteta kasnio razvoj motorike?
  5. Je li kod djeteta kasnio razvoj govora?
  6. Je li dijete dulje upotrebljavalo fraze koje zamjenjuju riječi?
  7. Ima li dijete teškoće pri pravoj uporabi neke riječi?
  8. Je li dijete “konfuzno” u prostoru i vremenu?
  9. Ima li dijete teškoće u verbalnom izražavanju svojih misli?
  10. Pokazuje li dijete “čudnu” motoričku nespretnost u nekim područjima (spoticanje, preskakanje), a neočekivanu spretnost u drugim ( npr. manipulacije Lego – kockama)?
  11. Je li dijete nesigurno u tomu koju ruku upotrijebiti u uobičajenim i inače automatskim postupcima?
  12. Ima li dijete i dalje teškoće s oblačenjem, obuvanjem, vezivanjem ?
  13. Pokazuje li dijete “čudne” teškoće u učenju pjesmica s rimom?
  14. Ima li dijete teškoće pri ponavljanju i oponašanju ritma?
  15. Ima li dijete neuobičajene teškoće pamćenja (zaboravlja vremenski bliske događaje, a pamti vremenski puno zahtjevnije)?
  16. Pokazuje li dijete posebno zanimanje za slušanje priča?
  17. Ima li dijete teškoće pri praćenju i ponavljanju slijeda riječi u rečenici ( teško igra igre riječima gdje treba ponavljati što je čulo)?
  18. Ima li dijete teškoće u pamćenju i svladavanju dvije i više govornih instrukcija u nizu?
  19. Ima li dijete razdoblja “blistavosti” i potpunih “blokada”?
  20. Ima li dijete “dobre” i “loše” dane bez vidljivog razloga?
  21. Ima li dijete teškoće u organiziranju radnog dana i slobodnog vremena?

Ako je odgovor na većinu ovih pitanja “DA”, bilo bi mudro potražiti savjet stručnjaka.

                                                                                    Izvor: http://hud.hr/simptomi-u-predskolske-djece

SIMPTOMI DISLEKSIJE KOD ŠKOLSKE DJECE

  • Disleksija se može manifestirati kroz različite simptome, a često postaje vidljiva u ranoj osnovnoškolskoj dobi. Evo nekoliko znakova na koje biste trebali obratiti pažnju:

    • Problemi s učenjem slova i zvukova: Dijete ima poteškoća s učenjem abecede ili s povezivanjem slova i njihovih zvukova.
    • Poteškoće u pisanju: Riječi su često pogrešno napisane, slova su zamijenjena ili okrenuta (primjerice, “b” i “d”) ili izostavljena.
    • Sporo i nevoljko čitanje: Dijete čita sporije od svojih vršnjaka, izbjegava čitanje naglas ili ima poteškoća s izgovaranjem nepoznatih riječi.
    • Teškoće u praćenju uputa: Dijete može imati problema s pamćenjem više koraka u zadacima ili s razumijevanjem složenijih uputa.
    • Nisko samopouzdanje: Djeca s disleksijom često pokazuju znakove niskog samopouzdanja zbog stalnih borbi u učenju, što može dovesti do izbjegavanja školskih obaveza

 

Kako pomoći djetetu s disleksijom?

Ako primijetite simptome disleksije kod svog djeteta, važno je zatražiti pomoć stručnjaka. Defektolozi, logopedi i psiholozi mogu provesti procjenu i osmisliti odgovarajuće metode rada. Evo nekoliko načina kako možete pomoći djetetu:

  1. Prilagođene metode učenja: Djeca s disleksijom često trebaju individualizirane programe koji im pomažu u učenju čitanja i pisanja, poput fonetskih metoda koje pomažu u povezivanju glasova i slova.

  2. Upotreba tehnologije: Postoji mnogo digitalnih alata koji olakšavaju učenje djeci s disleksijom, poput softvera za prepoznavanje govora i slušanje audioknjiga.

  3. Suradnja sa školom: Ključno je da roditelji surađuju s učiteljima i stručnim suradnicima u školi kako bi se djetetu omogućile prilagodbe, poput dodatnog vremena za pisanje ili korištenja vizualnih materijala umjesto isključivo pisanih.

  4. Čitanje kod kuće: Potaknite dijete na čitanje, ali na zabavan i opušten način. Odaberite knjige koje su prilagođene njegovoj razini i interesima.

  5. Ohrabrivanje i pohvale: Djeca s disleksijom često se suočavaju s frustracijama. Važno je pohvaliti ih za trud i napredak, umjesto da se fokusirate samo na rezultate.

Savjeti za roditelje

  • Budite strpljivi: Djeci s disleksijom potrebno je više vremena za usvajanje novih vještina, ali uz stalnu podršku mogu napredovati. Ne uspoređujte svoje dijete s drugima i dopustite mu da uči svojim tempom.

  • Ojačajte druge vještine: Potičite dijete da se bavi aktivnostima u kojima može uspjeti i steći samopouzdanje, poput sporta, umjetnosti ili glazbe.

  • Razgovarajte s djetetom o disleksiji: Objasnite djetetu što je disleksija na način koji može razumjeti. Pokažite mu da postoje mnogi uspješni ljudi s disleksijom i potaknite ga da vjeruje u svoje sposobnosti.

 

Disleksija može biti izazov, ali uz pravovremenu podršku i korištenje adekvatnih metoda učenja, vaše dijete može uspjeti u školi i životu. Disleksija nije prepreka za uspjeh, već samo drugačiji način učenja!

Priprema djeteta za školu

Priprema djeteta za školu

 

Priprema djeteta za polazak u školu jedan je od ključnih trenutaka u djetetovom razvoju. Ovo je značajna prekretnica, jer ulazak u školu označava početak novog poglavlja u životu, donoseći sa sobom brojne izazove, ali i prilike za rast i učenje. Priprema djeteta za školu ne odnosi se samo na nabavku školskog pribora, već i na emocionalnu, socijalnu i kognitivnu pripremu. Ovaj proces može značajno uticati na djetetov osjećaj sigurnosti i samopouzdanja, te na njegovo kasnije iskustvo u školi. Priprema počinje mnogo prije samog polaska, a roditelji igraju ključnu ulogu u osiguravanju da dijete bude spremno, samopouzdano i uzbuđeno zbog ove nove faze u svom životu. Evo nekoliko savjeta kako to najbolje učiniti:

1. Potičite samostalnost djeteta

Do polaska u školu dijete bi trebalo biti u stanju samostalno zadovoljiti osnovne životne potrebe poput jedenja obroka, obavljanja nužde, odijevanja i obuvanja (vezivanje vezica). Također, važno je da stekne naviku pitati za pojašnjenje kad nešto ne razumije i tražiti pomoć kad ima problem koji ne uspijeva samo riješiti.

2. Razvijajte socijalne vještine djeteta

Privikavati dijete na socijalne interakcije i komunikaciju s drugom djecom i odraslima od velikog je značaja za njegovu prilagodbu školi. U slučaju da je dijete prethodno pohađalo vrtić, dobar dio ovih vještina je vjerojatno već usvojilo, no dodatno će koristiti igranje s vršnjacima u kući ili vani (posebno ako se radi o djeci s kojima će ići u isti razred) i učenje djeteta kako uspostaviti prvi kontakt s drugom osobom (pozdravljanje i upoznavanje) te komunicirati (slušati sugovornika, ne upadati u riječ, postavljati pitanja). Spremnost na dijeljenje (npr. posudba igračaka) i strpljivost u čekanju da dođe na red za nešto uvelike će olakšati sklapanje prijateljstava s drugom djecom.

3. Emocionalna podrška

Razgovarajte o emocijama, pomažite djetetu da prepozna i izrazi svoje emocije. Razgovarajte o strahovima i očekivanjima u vezi sa školom. Redovno hvalite djetetov trud i napredak, kako bi steklo samopouzdanje i osjećaj sigurnosti.

4. Stvorite preduvjete za usvajanje čitanja, pisanja i brojenja

Nije nužno da dijete nauči čitati, pisati ili brojati prije prvog dana škole no svakako je poželjno da ima dobru osnovu za to. Redovito čitanje slikovnica i knjiga kao i zajedničko smišljanje priča omogućava djetetu razvoj vještine slušanja i potiče maštu, a ujedno i obogaćuje njegov rječnik te ga čini zainteresiranijim za ovladavanjem vještine čitanja.

Nizanje perlica, izrezivanje papira škaricama, slaganje kockica, crtanje i bojanje su aktivnosti koje potiču finu motoriku ruke i šake kao i koordinaciju očiju i ruku što je iznimno važno za usvajanje pisanja.

Poželjno je dijete naučiti brojeve do 10 kroz igru npr. tražiti ga da prepozna broj negdje prisutan u njegovom vidokrugu, pjevajući pjesme brojalice i sl.

5. Vježbajte koncentraciju

S obzirom da školski sat traje 45 minuta, a prosječan predškolac može usmjeriti pažnju na istu aktivnost 10 do 15 minuta vježbom je poželjno i moguće to vrijeme produljiti.
Tome će doprinijeti aktivnosti poput: bojanja bojanki, slaganja slagalica (puzzle), precrtavanja predložaka, pronalaženja razlika na sličnim slikama ili skrivenih likova na crtežu, igre memory, pogađanja zagonetki, razvrstavanja objekata po nekim kriterijima (kockica po veličini, kuglica po boji i sl.), dopunjavanja riječi ili dovršavanja rečenica.

Korisno je djetetu dati zadatke poput postavljanja stola ili ga zamoliti da nas na nešto podsjeti u određenom trenutku kao i poticati ga da pažljivo promatra neki događaj pa ga pitati što je uočio/zapamtio. Davanje jednostavnih uputa kako bi dijete nešto samo obavilo također doprinosi jačanju koncentracije.

6. Razgovarajte o školi

Pričajte djetetu o tome što ga sve očekuje u školi. Potičite ga da vas pita sve što ga zanima i odgovorite mu što iskrenije i jednostavnije. Istaknite pozitivne strane, poput novih prijatelja, zanimljivih aktivnosti i učenja novih stvari. Budite entuzijastični čak i ako intimno osjećate zabrinutost i strah kako će se snaći u novim okolnostima.

Svakako posjetite školu prije početka nastave da je dijete vidi iznutra, a ako to nije moguće onda ga barem povedite do školske zgrade (pješke ili automobilom) putem kojim ćete uobičajeno i ići u školu.

Jutarnja rutina za lakšu prilagodbu polaska u školu
Djeca imaju drukčiji pojam o vremenu od odraslih, a nerijetko njihova spontanost i zaigranost ili, pak, pospanost, može dovesti da ujutro imaju drukčije prioritete od vaših što može omesti pravodobno stizanje u školu, ali i podizanje tenzija među ukućanima. Stoga je preporučljivo unaprijed dogovoriti raspored aktivnosti odnosno određena pravila kojih će se svi pridržavati ujutro nakon ustajanja.

Večer prije poželjno je:
– Ukoliko se dijete svaki dan kupa to obaviti prije odlaska na spavanje
– Spremiti školsku torbu (imati na vidljivom mjestu u kući raspored sati po danima) i pripremiti odjeću i obuću za sutra (imajući na umu vremensku prognozu)
– Provjeriti događa li se u školi sutradan nešto posebno što zahtijeva da dijete ponese sa sobom i neku dodatnu opremu ili stvari
– Ukoliko dijete ima običaj nositi u školu nešto za jesti, dogovoriti s djetetom što će to biti za sljedeći dan i sve nekvarljivo (energetske pločice, grickalice, keksi…) staviti u školsku torbu, a voće, sendviče i sl. dodati ujutro prije odlaska iz kuće
– Otići spavati na vrijeme (i svaku večer u približno isto vrijeme) kako bi se dijete odmorilo i naspavalo do jutarnjeg buđenja (ovu je praksu dobro započeti i nekoliko dana ili čak tjedana prije početka škole).

Sve od prethodno navedenoga što vrijedi za djecu, može se primijeniti i na roditelje. Što možete prirediti i napraviti večer prije ne ostavljajte za ujutro.

Ujutro se preporučuje da:
– Djeca samostalno obave sve ono što mogu s obzirom na svoju dob (jutarnja higijena, oblačenje, doručak) dok vi to isto obavljate za sebe
– Dajte im jasne upute što od njih očekujete i pohvalite ih kad surađuju (ako je potrebno, strpljivo više puta ponovite svoje zahtjeve isto jutro ili nekoliko dana zaredom dok im to ne postane rutina)
– Djeca izbjegavaju gledanje televizije i upotrebu računala, laptopa, tableta ili mobitela (Jutro – vrijeme bez ekrana!)
– Potičete dobro raspoloženje i pribjegavate humoru čak i ako niste jutarnji tip kako bi dan svima dobro započeo.

 

     

    Prvi tjedni u školi

    • Dijete dovodite u školu barem 10-15 minuta ranije, a ne u zadnji čas i dolazite po njega u dogovoreno vrijeme, jer mu vaše kašnjenje može stvoriti dodatnu napetost
    • Strpljivo saslušajte sve što vam dijete ima za ispričati čak i ako brblja bez kraja i konca te mu postavljajte pitanja o onome što vas zanima vezano uz njegov boravak u školi (no ne pretjerujte da se ne osjeti izbombardirano; dva-tri općenita pitanja bit će sasvim dovoljna)
    • Pratite kako se njegove dosadašnje prehrambene navike uklapaju u novi dnevni ritam i treba li ih mijenjati
    • Ne očekujte velika postignuća i da će sve odmah ići glatko s usvajanjem gradiva, pisanjem domaćeg rada i slično; važnije je da se dijete dobro osjeća u školi i da s veseljem ide u nju
    • Ne zabrinjavajte se ako dijete nije odmah pronašlo najboljeg prijatelja; normalno je da se dijete druži s različitom djecom ili da provodi neko vrijeme i u samostalnoj igri; s vremenom će se iskristalizirati najbolji prijatelji
    • Slobodno vrijeme planirajte prema djetetovim potrebama i razini energije – ukoliko vidite da mu treba odmor nakon škole dopustite mu da predahne i samostalno se igra; ne forsirajte druženja s drugom djecom ili aktivnosti koje bi ga mogle dodatno iscrpiti

    Izvor: https://budidobro.com/6-ideja-kako-pripremiti-dijete-za-polazak-u-skolu/

    Mentalno zdravlje djece

    Mentalno zdravlje djece

    Mentalno zdravlje

    Svjetska zdravstvena organizacija definira mentalno zdravlje kao „stanje dobrobiti u kojem pojedinac ostvaruje svoje potencijale, može se nositi s normalnim životnim stresovima, može raditi produktivno i plodno te je sposoban(na) pridonositi svojoj zajednici“ (Svjetska zdravstvena organizacija, 2004). 

    Mentalno zdravlje djece je ključni aspekt njihovog ukupnog blagostanja, koji obuhvaća emocionalno, psihološko i socijalno funkcioniranje. Održavanje dobrog mentalnog zdravlja kod djece pomaže im da se suoče s izazovima, grade zdrave odnose i razvijaju pozitivan odnos prema sebi i svijetu oko sebe.

    Zašto je mentalno zdravlje djece važno?

    • Utječe na razvoj: Mentalno zdravlje igra ključnu ulogu u razvoju dječjih vještina, ponašanja i samopouzdanja.
    • Povezano s uspjehom u školi i životu: Djeca s dobrim mentalnim zdravljem imaju veću vjerojatnost da će postići akademski uspjeh i razviti socijalne vještine.
    • Prevencija problema u odrasloj dobi: Pozitivne navike mentalnog zdravlja u djetinjstvu smanjuju rizik od mentalnih bolesti i problema u odrasloj dobi.

    Znakovi poteškoća kod djece

    • Povlačenje iz socijalnih aktivnosti i igre.
    • Stalna tuga, tjeskoba ili razdražljivost.
    • Problemi s koncentracijom ili uspjehom u školi.
    • Promjene u apetitu, snu ili ponašanju.
    • Gubljenje interesa za stvari koje su nekada bile zabavne ili zanimljive
    • Izražavanje osjećaja bezvrijednosti ili krivnje.
    • Govor o samoozljeđivanju ili samoubojstvu..

    Kako podržati mentalno zdravlje djece?

    1. Otvorena komunikacija:

    • Redovito razgovarajte s djecom o njihovim osjećajima, mislima i iskustvima. Stvorite okruženje u kojem se osjećaju sigurno izraziti svoje emocije.

    2. Pružanje podrške:

    • Pokažite da ste tu za svoju djecu, bez obzira na sve. Pružite im emocionalnu podršku, pohvale i ohrabrenje.

    3. Učite ih zdravim načinima nošenja sa stresom:

    • Naučite djecu tehnikama opuštanja, poput dubokog disanja, meditacije ili vježbanja. Potičite ih da se bave aktivnostima koje ih opuštaju i čine sretnima.

    4. Osigurajte rutinu i strukturu:

    • Djeca se osjećaju sigurnije kada imaju predvidivu rutinu. Rutina pomaže u smanjenju stresa i povećava osjećaj kontrole.

    5. Potaknite tjelesnu aktivnost:

    • Redovita tjelesna aktivnost pozitivno utječe na mentalno zdravlje djece. Pomaže u smanjenju stresa i poboljšava raspoloženje.

    6. Pazite na ravnotežu:

    • Osigurajte ravnotežu između školskih obaveza, slobodnog vremena i vremena za obitelj. Potičite djecu da pronađu hobi koji ih ispunjava.

    7. Budite uzor:

    • Djeca uče promatrajući odrasle. Pokažite im kako zdravo upravljati stresom i emocijama.

    8. Potražite pomoć kada je potrebno:

    • Ako primijetite znakove mentalnih poteškoća kod svog djeteta, ne oklijevajte potražiti stručnu pomoć. Rana intervencija može spriječiti ozbiljnije probleme u budućnosti.

    Kada potražiti stručnu pomoć?

    Ako primijetite ozbiljne promjene u ponašanju, raspoloženju ili razmišljanju svog djeteta koje traju duže vrijeme, razgovarajte s pedijatrom, školskim psihologom ili stručnjakom za mentalno zdravlje. Rana podrška i intervencija mogu značajno poboljšati ishode i osigurati zdrav psihološki razvoj djeteta.

    Kako postavljati granice u odgoju djece

    Kako postavljati granice u odgoju djece

    Postavljanje granica u odgoju ključno je za zdrav razvoj djece. Granice pomažu djeci razumjeti što se od njih očekuje, pružaju im osjećaj sigurnosti i pomažu u razvoju samodiscipline. One nisu samo ograničenja, već smjernice koje djeci pomažu da se razvijaju u odgovorne i samostalne osobe. Postavljanje granica uključuje jasnu komunikaciju, dosljednost, razumijevanje i pozitivne posljedice. Uključivanje djeteta u proces postavljanja pravila i objašnjavanje razloga iza granica pomaže im da ih lakše prihvate i poštuju. Ova struktura ne samo da osigurava pridržavanje pravila, već također gradi povjerenje i poštovanje između roditelja i djeteta.

     

    Zašto su važne granice u odgoju?

    Sigurnost

    Djeca se osjećaju sigurnije kada znaju što mogu očekivati i što se očekuje od njih. Granice stvaraju predvidljivo okruženje u kojem se mogu slobodno razvijati.

    Učenje odgovornosti

    Granice pomažu djeci da razviju osjećaj odgovornosti i razumiju posljedice svojih postupaka.

    Razvoj samodiscipline

    Kroz poštivanje granica, djeca uče kako kontrolirati svoje ponašanje i razvijaju unutarnju disciplinu.

    Promicanje poštovanja

    Granice uče djecu poštovanju prema drugima i prema pravilima koja postoje u društvu

     

     

    Kako postaviti učinkovite granice?

    Jasnoća i dosljednost:

    • Postavite jasna pravila koja su prikladna za dob djeteta. Objasnite im jednostavno i konkretno što očekujete.
    • Budite dosljedni u provođenju granica. Ako granice nisu dosljedne, dijete može postati zbunjeno i teško će ih poštovati

    Prilagodljivost:

    • Granice trebaju biti fleksibilne i prilagodljive kako dijete raste. Prilagodite pravila djetetovoj dobi, zrelosti i individualnim potrebama.
    • S vremenom, kako dijete pokazuje odgovornost, granice mogu biti prilagođene ili proširene.

    Razumijevanje i komunikacija:

    • Razgovarajte s djetetom o pravilima i objasnite zašto su ona važna. Potaknite ga da postavlja pitanja i izrazi svoje mišljenje.
    • Ova komunikacija pomaže djetetu da shvati svrhu granica i da ih lakše prihvati.

    Pozitivne posljedice:

    • Potičite i nagradite dobro ponašanje. Kada dijete poštuje granice, pohvalite ga i pokažite mu da cijenite njegov trud.
    • Pozitivne posljedice mogu uključivati pohvale, dodatne privilegije ili jednostavno priznanje.

    Prirodne i logične posljedice:

    • Umjesto kažnjavanja, koristite prirodne ili logične posljedice kada dijete prekrši granice. Prirodne posljedice su one koje se automatski događaju zbog djetetovih postupaka, dok su logične posljedice izravno povezane s ponašanjem (npr. gubitak privilegije ako se zlorabi).

    Primjerom pokažite granice:

    • Budite uzor svojoj djeci. Djeca često uče o granicama promatrajući ponašanje roditelja.
    • Ako želite da djeca poštuju pravila, važno je da i sami poštujete granice koje ste postavili.

     

    Evo primjera koji ilustriraju kako učinkovito postaviti granicu u određenoj situaciji:

    Situacija: Vrijeme za spavanje

    Problem:

    Dijete od 7 godina odbija ići na spavanje u dogovoreno vrijeme, što rezultira umorom i razdražljivošću sljedeći dan.

     

    Koraci za postavljanje granice:

    1. Jasnoća i dosljednost:
      • Pravilo: “Vrijeme za spavanje je u 20:00 sati svakog radnog dana.”
      • Objasnite djetetu zašto je važno ići na spavanje na vrijeme. Na primjer: “Ako ideš spavati na vrijeme, bit ćeš odmoran i imat ćeš više energije za igru i učenje sljedeći dan.”
    2. Rutina:
      • Uvedite rutinu koja uključuje pripreme za spavanje, kao što su kupanje, pranje zuba, čitanje priče ili mirne aktivnosti prije spavanja.
      • Na primjer: “Nakon večere, imamo pola sata za igru, a zatim idemo u kupanje i čitanje priče. U 19:45 idemo u krevet kako bismo se pripremili za spavanje.”
    3. Komunikacija i suradnja:
      • Uključite dijete u postavljanje rutine i pravila. Na primjer: “Kako bi volio provesti vrijeme prije spavanja? Možemo li se dogovoriti da ćemo čitati tvoju omiljenu knjigu svaku večer?”
      • Ova suradnja pomaže djetetu da osjeti kontrolu i razumijevanje pravila.
    4. Pozitivne posljedice:
      • Pohvalite i nagradite dijete kada poštuje pravilo. Na primjer: “Vidim da si otišao spavati na vrijeme cijeli tjedan, bravo! Kako bismo to proslavili, možemo imati posebno vrijeme za igru u subotu.”
    5. Logične posljedice:
      • Ako dijete odbija poštovati vrijeme za spavanje, uvedite logične posljedice. Na primjer: “Ako ne ideš na spavanje na vrijeme, morat ćemo skratiti vrijeme za igru prije spavanja sljedeći dan jer nećeš imati dovoljno odmora.”
    6. Primjerom pokažite granice:
      • Roditelji također trebaju poštovati vrijeme za spavanje i pokazivati primjer dobrih navika spavanja. Na primjer: “I mama i tata idu spavati na vrijeme kako bi bili odmorni za posao.”

    Implementacija:

    1. Prva večer:
      • U 19:30 obavijestite dijete da je vrijeme za početak rutine. “Vrijeme je za kupanje, a zatim ćemo čitati priču.”
      • Nakon kupanja, u 19:45, počnite s čitanjem priče.
    2. Dosljednost:
      • Svake večeri ponavljajte istu rutinu i budite dosljedni u provođenju pravila.
      • Ako dijete odbije, nježno ga podsjetite na posljedice: “Sjećaš se, dogovorili smo se da ćemo ići spavati na vrijeme kako bismo sutra mogli igrati dulje.”
    3. Pozitivno poticanje:
      • Svako jutro pohvalite dijete ako je poštovalo pravilo: “Vidim da si otišao spavati na vrijeme, super! Kako se osjećaš jutros?”

    Situacija: Vrijeme za korištenje ekrana (TV, računalo, tablet, mobitel)

    1. Postavljanje granice

    Pravila:
    “Možeš koristiti tablet jedan sat dnevno nakon što završiš sa svim školskim obavezama. Nakon tog vremena, moramo isključiti uređaje kako bi mogli provesti vrijeme zajedno kao obitelj ili igrati se vani.”

    Objašnjenje:
    “Važno je da imaš dovoljno vremena za učenje, igru i odmor bez ekrana. Previše vremena provedenog pred ekranom može utjecati na tvoje zdravlje i raspoloženje.”

    2. Dosljednost

    Provođenje:
    Ako dijete pokuša produžiti vrijeme na tabletu, nježno ga podsjetite na pravilo: “Vrijeme za tablet je gotovo. Zajedno smo se dogovorili da koristiš tablet jedan sat dnevno. Sada možemo raditi nešto drugo, kao igrati se ili pročitati knjigu.”

    3. Posljedice

    Prirodna posljedica:
    Ako dijete ne ispoštuje pravilo i koristi tablet dulje od dogovorenog, možete uvesti prirodnu posljedicu, poput smanjenja vremena za korištenje tableta sljedeći dan.

    “Nismo se držali pravila o vremenu za tablet, pa ćemo sutra smanjiti vrijeme na 30 minuta. Možemo se zajedno potruditi da idući put ispoštujemo dogovor.”

    4. Pohvale za pridržavanje granice

    Pozitivno ojačanje:
    “Ako se dijete drži dogovora, svakako ga pohvalite: “Jako mi se sviđa što si se pridržavao dogovora o vremenu na tabletu. Sad imamo više vremena za zajedničku igru, i to mi puno znači.”

    Ovaj pristup pomaže djetetu da razumije važnost postavljene granice, a istovremeno mu omogućuje da razvije odgovornost i samodisciplinu. Dosljednost, komunikacija i primjena prirodnih posljedica ključni su elementi uspješnog postavljanja granica u odgoju.

    Uobičajene pogreške u postavljanju granica

    • Previše ili premalo granica:
      • Previše stroge granice mogu dovesti do osjećaja ograničenosti i pobune, dok premalo granica može uzrokovati osjećaj nesigurnosti i nedostatak strukture.
    • Nejasna pravila:
      • Ako su granice nejasne ili ih se često mijenja, djeca će imati poteškoća s razumijevanjem i pridržavanjem pravila.
    • Nedostatak dosljednosti:
      • Ako roditelji nisu dosljedni u provođenju granica, djeca će brzo naučiti testirati granice i zanemarivati ih.
    Odgoj bez tjelesnog kažnjavanja

    Odgoj bez tjelesnog kažnjavanja

    Odgoj bez tjelesnog kažnjavanja temelji se na pristupu discipliniranju djece koji naglašava pozitivno usmjeravanje, razumijevanje i emocionalnu podršku, a ne kažnjavanje fizičkim metodama. Ovaj pristup potiče zdravi razvoj i pomaže djeci da uče iz svojih grešaka kroz smjernice i prirodne posljedice, umjesto kroz strah ili bol. Istraživanja su pokazala da tjelesno kažnjavanje, osim nanošenja tjelesne boli i izazivanja straha kod djeteta, dugoročno može razviti i puno teže posljedice.

    Zašto je važno izbjegavati tjelesno kažnjavanje?

    Negativan utjecaj na djecu:

    • Tjelesno kažnjavanje može uzrokovati osjećaj straha, nesigurnosti i niskog samopouzdanja kod djece.
    • Može dovesti do problema u ponašanju, kao što su agresivnost ili povlačenje iz socijalnih interakcija.
    • Istraživanja pokazuju da djeca koja su fizički kažnjavana imaju veći rizik od razvoja mentalnih zdravstvenih problema, poput anksioznosti i depresije.

    Ne uči dijete samokontroli

    Tjelesno kažnjavanje može privremeno zaustaviti nepoželjno ponašanje, ali ne uči djecu zašto je njihovo ponašanje pogrešno ili kako ga promijeniti. Umjesto da kod djece potiče unutarnju želju i motivaciju za poželjna ponašanja jer je to ispravno, uči ih da je u redu i neprimjereno se ponašati, ali da moraju biti pažljivi da ne budu uhvaćeni. 

    Mogućnost oponašanja nasilja

    Djeca uče iz ponašanja odraslih oko sebe. Ako ih se fizički kažnjava, mogu razviti uvjerenje da je nasilje prihvatljiv način rješavanja sukoba. Ukoliko dijete stekne toleranciju na nasilno ponašanje, vrlo vjerojatno će i samo primjenjivati nasilje u svom okruženju.

    U Republici Hrvatskoj zakonski je zabranjeno fizičko kažnjavanje djece!

    Alternativne strategije za odgoj bez tjelesnog kažnjavanja

    • Pozitivno usmjeravanje i pohvale:
      • Potičite dobro ponašanje pohvalama i nagradama. Umjesto da kažnjavate loše ponašanje, usmjerite pažnju na ono što dijete radi ispravno.
      • Pohvalite trud, a ne samo rezultat, kako biste potaknuli djetetovu unutarnju motivaciju.
    • Dosljednost i jasne granice:
      • Postavite jasna pravila i granice koje su primjenjive za dob djeteta. Objasnite ih na jednostavan način i budite dosljedni u njihovom provođenju.
      • Djeca se osjećaju sigurnije kada znaju što se od njih očekuje i koje su posljedice njihovih postupaka.
    • Prirodne i logične posljedice:
      • Prirodne posljedice su one koje se prirodno događaju kao rezultat djetetovih postupaka (npr. ako ne obuku kaput, osjećat će hladnoću).
      • Logične posljedice su povezane s nepoželjnim ponašanjem (npr. ako dijete prolije mlijeko, mora pomoći očistiti nered).
      • Ove metode pomažu djeci da uče iz svojih pogrešaka na konstruktivan način.
    • Vremenski prekid (“Time-out”):
      • Ova tehnika uključuje privremeno udaljavanje djeteta iz situacije u kojoj pokazuje neprimjereno ponašanje kako bi se smirilo i razmislilo o svojim postupcima.
      • Vremenski prekid treba biti kratak, primjerice minuta po godini starosti djeteta, i treba biti praćen razgovorom o tome što se dogodilo.
    • Rješavanje problema:
      • Učite djecu kako prepoznati i rješavati sukobe na miran način. Vodite razgovor o mogućim rješenjima i potaknite ih da izraze svoje osjećaje.
      • Pomozite im razumjeti kako njihovo ponašanje utječe na druge i kako mogu popraviti situaciju.
    • Modeliranje željenog ponašanja:
      • Budite uzor svom djetetu. Djeca uče gledajući vas, pa je važno pokazivati ponašanje koje želite vidjeti kod njih.
      • Primjerice, ako želite da vaše dijete bude ljubazno, pokazujte ljubaznost u svojim interakcijama s drugima.
    • Aktivno slušanje i empatija:
      • Slušajte djetetove osjećaje i potrebe. Pokažite razumijevanje i empatiju za ono što doživljava.
      • Ovaj pristup pomaže u izgradnji snažnog odnosa povjerenja i otvorene komunikacije.
    • Razgovor o posljedicama:
      • Objasnite djetetu posljedice njihovih postupaka na način koji mogu razumjeti. Uključite ih u raspravu o tome što bi mogli učiniti drugačije sljedeći put.

    Prednosti odgoja bez tjelesnog kažnjavanja

    • Razvija unutarnju disciplinu:
      • Djeca uče razumjeti zašto je određeno ponašanje prihvatljivo ili neprihvatljivo, što ih vodi prema samokontroli i odgovornosti.
    • Jača emocionalnu povezanost:
      • Roditelji i djeca razvijaju dublji odnos temeljen na povjerenju, ljubavi i poštovanju.
    • Promiče zdrav mentalni razvoj:
      • Ovaj pristup smanjuje rizik od razvoja negativnih emocionalnih i ponašajnih problema.

    Odgoj bez tjelesnog kažnjavanja zahtijeva strpljenje, dosljednost i angažman, ali dugoročno donosi značajne prednosti za djecu i obitelj.

    Skip to content