Čitanje je jedna od najvažnijih vještina koju dijete razvija u prvim školskim godinama. Ono ne utječe samo na uspjeh u hrvatskom jeziku, već i na razumijevanje svih ostalih nastavnih predmeta, razvoj mašte, rječnika i emocionalne pismenosti. Iako škola ima važnu ulogu, ljubav prema čitanju najčešće se razvija kod kuće.

1. Čitajte zajedno

Zajedničko čitanje stvara osjećaj bliskosti i sigurnosti. Preporučuje se:

• čitati naglas djetetu, čak i kada već zna čitati

• izmjenjivati se u čitanju (roditelj – dijete)

• razgovarati o pročitanom

Nekoliko minuta dnevno može imati velik učinak.

2. Neka dijete samo bira knjige

Djeca će rado čitati ono što ih zanima. To mogu biti:

• slikovnice

• stripovi

• kratke priče

• knjige o životinjama, sportu ili bajke

Važno je da čitanje ne bude obveza, već osobni izbor.

3. Stvorite ugodno čitalačko okruženje

Kutak za čitanje ne mora biti poseban – dovoljno je:

• mirno mjesto

• dobra rasvjeta

• dostupne knjige

Ako su knjige nadohvat ruke, veća je vjerojatnost da će ih dijete uzeti.

4. Budite primjer

Djeca često oponašaju roditelje. Ako dijete vidi odrasle kako čitaju:

• knjige

• časopise

• novine

čitanje će doživjeti kao prirodan i vrijedan dio svakodnevice.

5. Pohvalite trud, ne brzinu

U nižim razredima važno je da dijete:

• čita s razumijevanjem

• ne osjeća pritisak

• ima vremena za pogreške

Pohvalite dijete za trud i upornost, a ne samo za brzinu ili točnost.

Čitanje i škola – partnerstvo roditelja i učitelja

Redovita komunikacija s učiteljima može pomoći roditeljima u odabiru prikladnih knjiga i načina čitanja. Zajedničkim djelovanjem škole i obitelji stvara se pozitivan stav prema čitanju koji djetetu koristi dugoročno.

Ljubav prema čitanju ne razvija se preko noći. Ona nastaje postupno, kroz zajedničko vrijeme, podršku i pozitivna iskustva s knjigom. Ako dijete čitanje povezuje s ugodom, bliskošću i pohvalom, veća je vjerojatnost da će knjige postati njegov stalni suputnik.

Male navike koje čine veliku razliku

Kako kod djece razvijati radne navike i samostalnost?

Polazak u školu donosi uzbuđenje, ali i brojne nove izazove, kako za dijete, tako i za roditelje. U prvim razredima osnovne škole djeca tek uče kako organizirati svoje vrijeme, izvršavati obveze i vjerovati u vlastite sposobnosti. Upravo zato, ovo je razdoblje u kojem se, kroz male svakodnevne korake, postavljaju temelji radnih navika i samostalnosti. Uz strpljenje, podršku i razumijevanje odraslih, dijete postupno uči preuzimati odgovornost i razvija vještine koje će mu koristiti tijekom cijelog školovanja, ali i kasnije u životu.

Zašto su radne navike važne već u nižim razredima?

Razvijanje radnih navika u prvim godinama školovanja snažno utječe na djetetov odnos prema učenju i školi. U tom razdoblju djeca uče raspoređivati vrijeme, pratiti upute i dovršavati zadatke, a dobre radne navike pomažu im da se u školskom okruženju osjećaju sigurnije i uspješnije.

Djeca koja od najranije dobi razvijaju radne navike:

• lakše se organiziraju – postupno uče planirati svoje vrijeme, znaju kada je vrijeme za učenje, a kada za odmor i igru

• imaju više samopouzdanja – redovitim izvršavanjem zadataka razvijaju osjećaj uspjeha i vjere u vlastite sposobnosti

• rjeđe doživljavaju stres vezan uz školu – poznata rutina i jasna očekivanja smanjuju nesigurnost i strah od neuspjeha

• postupno preuzimaju odgovornost za svoje obveze – uče da su njihove obveze njihov zadatak, uz podršku odraslih

Važno je naglasiti da se u nižim razredima ne očekuje savršenstvo. Pogreške su sastavni dio učenja i prilika za napredak. Cilj nije da dijete sve radi bez greške, već da postupno uči kako učiti, kako započeti i dovršiti zadatak te kako se nositi s izazovima na miran i siguran način. Upravo u tom procesu dijete razvija vještine koje će mu biti dragocjene tijekom cijelog školovanja.

Kako roditelji mogu pomoći?

1. Uspostavite rutinu

Djeci je rutina izuzetno važna jer im daje osjećaj sigurnosti. Preporučuje se:

• približno isto vrijeme za pisanje zadaće

• isto mjesto za učenje (mirno, bez ometanja)

• redoslijed aktivnosti (škola – odmor – zadaća – igra)

Rutina ne mora biti stroga, ali treba biti predvidljiva.

2. Potaknite samostalnost

Roditelji često, iz najbolje namjere, rade stvari umjesto djece. Iako je pomoć ponekad potrebna, važno je:

• dopustiti djetetu da samo pokuša

• ne ispravljati svaku pogrešku

• pohvaliti trud, a ne samo rezultat

Primjerice, dijete može samo spakirati torbu ili pokušati riješiti zadatak prije nego zatraži pomoć.

3. Pohvala i ohrabrenje

Pozitivna povratna informacija snažan je motivator. Umjesto:

• „To ti nije dobro“

pokušajte s:

• „Vidim da si se potrudio, pokušajmo još jednom zajedno.“

Pohvala jača djetetovo samopouzdanje i želju za učenjem.

4. Ograničite vrijeme pred ekranima

Previše vremena uz televiziju, mobitel ili tablet može smanjiti koncentraciju i interes za učenje. Preporučuje se:

• jasno dogovoreno vrijeme za ekrane

• poticanje igre, čitanja i boravka na svježem zraku

Djeca uče i kroz slobodnu igru, koja je jednako važna kao i školske obveze.

5. Budite primjer

Djeca uče promatrajući odrasle. Ako vide roditelja koji čita, planira obveze i odgovorno pristupa zadacima, veća je vjerojatnost da će i sama razvijati slične navike.

Za kraj

Svako dijete uči i razvija se vlastitim tempom. Najvažnije je stvoriti podržavajuće okruženje u kojem se dijete osjeća sigurno, prihvaćeno i ohrabreno. Dobre radne navike ne nastaju preko noći, ali uz strpljenje, dosljednost i suradnju roditelja i škole, postaju čvrst temelj za uspješno školovanje i zdravo odrastanje.