Priprema djeteta za polazak u prvi razred
Svake godine, negdje potkraj kolovoza, u školu počnu zavirivati budući prvašići. Neki s roditeljima “u izvidnicu”, neki samo prolaze pored dvorišta i pokazuju prstom: “Tu ću ja ići u školu.” Taj trenutak je uvijek lijep za gledati, ali znamo i koliko je roditeljima često nemirno u glavi: jesmo li dovoljno napravili, zna li dijete sve što treba znati, hoće li se snaći…
Zato bismo ovim tekstom htjeli malo smiriti tu tremu i dati vam nekoliko konkretnih smjernica – bez panike, bez pritiska, i bez potrebe da dijete do 7. rujna zna čitati ili računati do sto. To zaista nije ono što je najvažnije.
Bitno
Djeca sazrijevaju različitim tempom, i to je potpuno normalno.
Što zapravo znači da je dijete “spremno” za školu?
U stručnoj literaturi to zovemo školskom zrelošću i ona nije samo pitanje znanja slova i brojeva. Sastoji se od nekoliko područja koja se razvijaju usporedno:
- Tjelesna zrelost – dijete ima dovoljno razvijenu finu motoriku (drži olovku, reže škarama, veže vezice), izdržljivost za sjedenje i pažnju, dovoljno je samostalno u brizi o sebi.
- Kognitivna zrelost – snalazi se u osnovnim pojmovima (boje, oblici, veličine, brojanje), zna slušati i pratiti upute, pamti kratke zadatke.
- Emocionalna zrelost – podnosi odvajanje od roditelja na nekoliko sati, zna se nositi s manjim neuspjehom ili frustracijom, ne raspada se odmah kad nešto ne uspije iz prve.
- Socijalna zrelost – zna se igrati i surađivati s drugom djecom, čekati red, dijeliti, riješiti sitan sukob bez odrasle osobe koja mora sve presuditi.
Bitno je reći: djeca sazrijevaju različitim tempom, i to je potpuno normalno. Naš je posao, i vaš i naš, školski, da im pomognemo da napreduju, a ne da ih uspoređujemo s bratom, sestrom ili susjedovim djetetom. U maloj školi kao što je naša to nam je, iskreno, i lakše, jer svako dijete dobro poznajemo već od prvog dana.
Mjesec dana prije škole
Ovo je vrijeme kad polako, bez žurbe, počinjemo “namještati” ritam.
- Vratite dnevni ritam. Ljeto često donese kasnije spavanje i ustajanje – počnite postupno, svaki tjedan po malo, pomicati vrijeme spavanja i buđenja prema onome što će vrijediti za školske dane.
- Vježbajte samostalnost. Neka dijete samo oblači jaknu, zakopčava gumbe, veže vezice (ili nauči ako još ne zna), samo ide u WC i pere ruke, samostalno jede. Sitnice koje djetetu daju sigurnost kad vas nema pored njega.
- Stvorite preduvjete za usvajanje čitanja, pisanja i brojenja. Redovito čitanje slikovnica i knjiga kao i zajedničko smišljanje priča omogućava djetetu razvoj vještine slušanja i potiče maštu, a ujedno i obogaćuje njegov rječnik te ga čini zainteresiranijim za ovladavanjem vještine čitanja. Nizanje perlica, izrezivanje papira škaricama, slaganje kockica, crtanje i bojanje su aktivnosti koje potiču finu motoriku ruke i šake kao i koordinaciju očiju i ruku što je iznimno važno za usvajanje pisanja.
- Vježbajte koncentraciju. Tome će doprinijeti aktivnosti poput: bojanja bojanki, slaganja slagalica (puzzle), precrtavanja predložaka, pronalaženja razlika na sličnim slikama ili skrivenih likova na crtežu, igre memory, pogađanja zagonetki, razvrstavanja objekata po nekim kriterijima (kockica po veličini, kuglica po boji i sl.), dopunjavanja riječi ili dovršavanja rečenica. Korisno je djetetu dati zadatke poput postavljanja stola ili ga zamoliti da nas na nešto podsjeti u određenom trenutku kao i poticati ga da pažljivo promatra neki događaj pa ga pitati što je uočio/zapamtio. Davanje jednostavnih uputa kako bi dijete nešto samo obavilo također doprinosi jačanju koncentracije.
- Idite zajedno pogledati školu, ako do sada niste. Kod nas to nije problem organizirati, samo se javite, provest ćemo vas kroz zgradu, pokazati učionicu, dvorište, gdje je zbornica. Poznat prostor je pola manje straha prvog dana.
- Pričajte o školi pozitivno, ali realno. Izbjegavajte rečenice tipa “Čekaj ti samo, u školi neće biti šale”, to gradi strah. Isto tako nemojte obećavati da je škola “sve super i samo igra”, jer će dijete prvo razočaranje doživjeti kao prevaru. Recite mu istinu: bit će novih pravila, novih prijatelja, ponekad će biti teško, ali svi smo tu da mu pomognemo.
- Nabavite opremu na vrijeme, ali dijete uključite u odabir (torba, pernica, papuče), kad dijete samo bira, osjeća da je i ono dio te priče, ne da mu se “servira” nešto gotovo.
Tjedan dana prije škole
- Uskladite ritam spavanja potpuno. Ovo je tjedan kad više nema pregovora oko kasnog odlaska na spavanje. Tijelo i mozak trebaju vremena da se naviknu.
- Prošetajte ili prevezite se putem kojim će dijete ići u školu, ako je moguće, posebno ako će dio puta prolaziti samo ili s drugom djecom iz sela. Neka vidi orijentire, koliko je vremena potrebno.
- Pripremite stvari zajedno – pernicu, torbu, pribor i neka dijete zna gdje što stoji. Uključite ga u slaganje, ne radite to “iza njegovih leđa” dok spava.
- Smanjite ekrane u ovom tjednu. Ne zato što su ekrani “loši”, nego zato što djeci nakon dužeg gledanja treba vremena da se smire i budu spremna za mirniji ritam koncentracije kakav traži škola.
- Ako dijete pokazuje nervozu, normalizirajte to. “I meni je prvi dan na novom poslu bio čudan u trbuhu” puno više pomaže nego “Nema se tu čega bojati.”
Dan prije škole
- Pripremite odjeću i torbu navečer, zajedno s djetetom, mirno, bez žurbe.
- Idite na spavanje na vrijeme – i vi i dijete. Djeca osjete roditeljsku nervozu, pa ako ste vi mirni, i njima je lakše.
- Nemojte tu večer uvoditi previše novih tema ili strahova (“Pazi da se ne izgubiš”, “Pazi da ne zaboraviš to i to”) – jedna, dvije kratke, jasne informacije su dovoljne.
- Kratko i toplo se dogovorite kako izgleda plan za sutra: tko ga vodi, gdje ga čeka poslije, što se događa nakon škole. Djeci predvidljivost daje sigurnost.
Prvi dani i tjedni u školi
Ni ovdje priprema ne staje, prilagodba obično traje nekoliko tjedana, a kod neke djece i cijeli prvi mjesec.
- Budite kratki i mirni na rastanku ujutro. Dugo opraštanje s puno emocija zna djetetu dati signal da je situacija opasnija nego što jest.
- Nakon škole, pitajte konkretno: “S kim si sjedio/la?”, “Što ste radili u dvorištu?”, umjesto općenitog “Kako je bilo?”, na što djeca često samo kažu “Dobro” i time razgovor stane.
- Očekujte da će dijete biti umornije nego inače. To je normalno, mozak radi punom parom na novim informacijama i pravilima.
- Ako primijetite da dijete danima plače, odbija ići u školu ili se jako povlači, javite se učiteljici ili stručnoj službi, zajedno ćemo vidjeti u čemu je problem. Zato smo tu.