1. Budite iskreni, ali prilagodite sadržaj dobi djeteta

• Manja djeca ne trebaju sve detalje, već jednostavne informacije koje im pomažu razumjeti situaciju. Na primjer, možete reći: “Dogodio se strašan događaj i neki ljudi su povrijeđeni. No, odrasli se trude da svi budu sigurni.”
• Starija djeca mogu bolje razumjeti kompleksnije informacije, pa možete objasniti situaciju detaljnije, ali i dalje na način koji neće izazvati strah ili osjećaj preopterećenosti.

2. Slušajte njihove osjećaje

Potaknite djecu da izraze kako se osjećaju. Mogu biti zbunjeni, uplašeni ili ljuti. Pitanja poput “Kako se osjećaš zbog onoga što si čuo?” pomažu im da obrade svoje emocije. Važno je priznati njihove osjećaje i pokazati im da je u redu osjećati se tužno ili zabrinuto.

3. Održavajte rutinu

Redovite aktivnosti poput školskih obaveza, igara i hobija mogu pružiti djeci osjećaj sigurnosti i stabilnosti u neizvjesnim vremenima. Rutina im pomaže da shvate da, iako se nešto loše dogodilo, život ide dalje.

4. Osigurajte sigurno okruženje

Djeca moraju osjećati da su sigurna. Možete im objasniti što vi kao odrasla osoba, zajedno s drugima, radite kako biste osigurali njihovu sigurnost, bilo da je riječ o školi, domu ili zajednici.

5. Ne forsirajte razgovor

Svako dijete reagira drugačije. Neka će htjeti odmah razgovarati, dok će druga možda biti povučenija i procesuirati svoje misli kasnije. Važno je da znaju da ste tu za njih kad god budu spremni razgovarati.

6. Koristite kreativne načine za izražavanje

Za mlađu djecu, crtanje, pisanje priča ili igra mogu biti korisni načini da izraze svoje osjećaje o teškoj situaciji. Ovo im daje priliku da kroz igru obrade svoje emocije na način koji im je prirodan.

7. Dajte im osjećaj kontrole

Djeca često osjećaju nemoć u takvim situacijama. Dajte im priliku da na neki način doprinesu ili pomognu, bilo kroz razgovore o tome kako mogu biti ljubazni prema drugima, ili kroz sudjelovanje u zajedničkim akcijama pomoći.

8. Pratite znakove stresa

Djeca mogu različito reagirati na stres – povlačenjem, promjenama u ponašanju ili poteškoćama sa spavanjem. Ako primijetite značajne promjene u ponašanju, razgovor s pedijatrom ili stručnjakom za mentalno zdravlje može biti koristan.

9. Pobrinite se za vlastito mentalno zdravlje

Djeca često primijete kako se odrasli oko njih osjećaju. Ako ste sami uznemireni ili tjeskobni, važno je da pronađete vrijeme za obradu vlastitih osjećaja, bilo kroz razgovor s prijateljima, obitelji ili stručnjakom, kako biste djeci mogli pružiti smirenost i stabilnost.

Ovi pristupi mogu pomoći djeci da bolje razumiju i emocionalno procesuiraju teške teme poput tragedija. Ključ je biti prisutan, pružiti podršku i prilagoditi pristup svakom djetetu posebno.